Jelena Martinović: Oslikana poezija

Jelena Martinović: Oslikana poezija


Jelena Martinović, ''Meditacija'', akril na platnu, 100x80 cm
Jelena Martinović, ”Meditacija”, akril na platnu, 100×80 cm

Prepuštanje

Nevjerojatno nevjerojatno nevjerojatno….
Kako se osjećam.
Ne znam kako da to opišem riječima…
možda slikom?
Uspijem.
Bojama? …

da

Ta silina, snaga, volja, čistoća.
I onda pustiti se
Prepustiti
Bez borbe
Bez straha

Ako se borim, borim se protiv sebe
Svaka borba je borba sa sobom samom
Prihvatiti?
Prvo trebam vidjeti šta?
?

Srž
koja mi je data
da shvatim sebe

Jelena Martinovic, ''Autoportret u plavoj kosulji'', akril na platnu, 100x70 cm
Jelena Martinovic, ”Autoportret u plavoj kosulji”, akril na platnu, 100×70 cm

Kako su samo divni!
Pametni!
Osjetljivi
Suptilni!

Osjećaji

Puštam ih da budu mudri
i da se utkaju u tu snagu
Kao galebovi na buri.
Bez borbe
Nošeni

Koriste sveprisutnu snagu
da bi i sami postali ta snaga
Ako se bore, samelje ih
Ako se prepuste, voli ih.

Ljubiti sve živo
Ljubiti sve neživo.

Crvena boja bijele boje
Zelena boja plave boje
U smislu pripadanja i postojanja.

Raznosi me ushićeni osjećaj iznutra.



 

Jelena Martinovic, ''Autoportret MoMA'', kombinirana tehnika na platnu, 60x50 cm
Jelena Martinovic, ”Autoportret MoMA”, kombinirana tehnika na platnu, 60×50 cm

Slikati silinom bure

Slikati silinom bure
Sve

I što me onda boli
Koji je to osjećaj?
O kako ga volim!
Da´l je to uopće bol?
Ili je bol kad suze teku
kod stvaranja i nestvaranja
Kad zaronim u tugu svijeta
Koja mi je data
da bi mogla osjetiti svu sreću svijeta!
Ljubav tuga
Tuga ljubav
Izjednači se sve
Kad zavolim tugu
i utrnem od žalosti nad srećom
Prestajem…
TAD prestajem IMENOVATI
Kategorizirati
Opisivati.
Tad samo osjećam
Samo ljubim
Samo živim

Jelena Martinović, ''Povezana sam'', akril na platnu, 100x80 cm.m.jpg
Jelena Martinović, ”Povezana sam”, akril na platnu, 100×80 cm

I zahvalna sam na svakom iskustvu
Svakom osjećaju
Svakom grču koji me steže oko grla
dok ga pokušavam progutat
Jer iza toga dolazi čista i nepatvorena ljubav.

Kad gasi se sve
U meni kipi

Nosi me
Moram
Dozvoliti da prođe
Da se posluži mojim bićem kao kanalom
Kad razbije blokade u meni
Da poteče
Nesmetano
I slijeva se kroz moj dodir,
kist, pogled

I ne mogu se otrgnut
I ne želim

Osjećaju obožavanja cijelokupnog postojanja.


 

Jelena Martinović, ''Autoportret umjetnika u mladosti'', akril na platnu, 100x70 cm
Jelena Martinović, ”Autoportret umjetnika u mladosti”, akril na platnu, 100×70 cm

Početak

Gledam u prazan papir.
Uzimam kist.
Sjedam u mislima ponovo
Na mjesto gdje sam maloprije bila.
Na slanu stijenu
Kraj mora.
Kraj golog, oštrog, nevelikog stabla
U kojeg se sudara bura.
I
Prizivam u sebe boje
One koje su bile tada
I koje su sada.
Ali uspavane tamnim tonom noći koja pada.
U meni još su žive
Pune sunčeve svjetlosti.
Prgave i prkosne
Spram bure koja nas šamara.
I boje i mene.
I kao da nas tjera
Ali samo kao.
Jer istina je u meni.

 

 

Copyright (c) Jelena Martinović

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑