Jelena Martinović: Oslikana poezija

Jelena Martinović: Oslikana poezija

---

Jelena Martinović, ”Meditacija”, akril na platnu, 100×80 cm

Prepuštanje

Nevjerojatno nevjerojatno nevjerojatno….
Kako se osjećam.
Ne znam kako da to opišem riječima…
možda slikom?
Uspijem.
Bojama? …

da

Ta silina, snaga, volja, čistoća.
I onda pustiti se
Prepustiti
Bez borbe
Bez straha

Ako se borim, borim se protiv sebe
Svaka borba je borba sa sobom samom
Prihvatiti?
Prvo trebam vidjeti šta?
?

Srž
koja mi je data
da shvatim sebe

Jelena Martinovic, ”Autoportret u plavoj kosulji”, akril na platnu, 100×70 cm

Kako su samo divni!
Pametni!
Osjetljivi
Suptilni!

Osjećaji

Puštam ih da budu mudri
i da se utkaju u tu snagu
Kao galebovi na buri.
Bez borbe
Nošeni

Koriste sveprisutnu snagu
da bi i sami postali ta snaga
Ako se bore, samelje ih
Ako se prepuste, voli ih.

Ljubiti sve živo
Ljubiti sve neživo.

Crvena boja bijele boje
Zelena boja plave boje
U smislu pripadanja i postojanja.

Raznosi me ushićeni osjećaj iznutra.

---

Jelena Martinović, ”Koja je moja prepoznatljiva strana”, komb. tehnika na platnu, 120×100 cm

Jelena Martinović, ”Autoportret – slušam se”, akril na daski, 100×80 cm

Jelena Martinović, ”Autoportret sa psom”, tuš na papiru, 60×50 cm

---

 

Jelena Martinovic, ”Autoportret MoMA”, kombinirana tehnika na platnu, 60×50 cm

Slikati silinom bure

Slikati silinom bure
Sve

I što me onda boli
Koji je to osjećaj?
O kako ga volim!
Da´l je to uopće bol?
Ili je bol kad suze teku
kod stvaranja i nestvaranja
Kad zaronim u tugu svijeta
Koja mi je data
da bi mogla osjetiti svu sreću svijeta!
Ljubav tuga
Tuga ljubav
Izjednači se sve
Kad zavolim tugu
i utrnem od žalosti nad srećom
Prestajem…
TAD prestajem IMENOVATI
Kategorizirati
Opisivati.
Tad samo osjećam
Samo ljubim
Samo živim

Jelena Martinović, ”Povezana sam”, akril na platnu, 100×80 cm

I zahvalna sam na svakom iskustvu
Svakom osjećaju
Svakom grču koji me steže oko grla
dok ga pokušavam progutat
Jer iza toga dolazi čista i nepatvorena ljubav.

Kad gasi se sve
U meni kipi

Nosi me
Moram
Dozvoliti da prođe
Da se posluži mojim bićem kao kanalom
Kad razbije blokade u meni
Da poteče
Nesmetano
I slijeva se kroz moj dodir,
kist, pogled

I ne mogu se otrgnut
I ne želim

Osjećaju obožavanja cijelokupnog postojanja.

---

 

Jelena Martinović, ”Autoportret umjetnika u mladosti”, akril na platnu, 100×70 cm

Početak

Gledam u prazan papir.
Uzimam kist.
Sjedam u mislima ponovo
Na mjesto gdje sam maloprije bila.
Na slanu stijenu
Kraj mora.
Kraj golog, oštrog, nevelikog stabla
U kojeg se sudara bura.
I
Prizivam u sebe boje
One koje su bile tada
I koje su sada.
Ali uspavane tamnim tonom noći koja pada.
U meni još su žive
Pune sunčeve svjetlosti.
Prgave i prkosne
Spram bure koja nas šamara.
I boje i mene.
I kao da nas tjera
Ali samo kao.
Jer istina je u meni.

 

 

Copyright (c) Jelena Martinović