Biografija i bibliografija Hrvoja Kovačevića
Hrvoje, na portalu ”Vrijeme divljine – zapisi iz prirode” objavili smo tvoju podužu kriminalističku novelu ”Putnik kroz vrijeme (smrt u prirodi)”, koja je bila vrlo dobro prihvaćena i od publike (postigli smo veliku čitanost novele na portalu), ali i od likovnih umjetnika koji su je ilustrirali tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Je li tom novelom započeo jedan novi ciklus krimića sa inspektorom Vidmarom u glavnoj ulozi, hoće li biti još takvih novela?
– Već sam i napisao novu novelu u kojoj inspektor Robert Vidmar i policajac u zajednici Mladen Crnković rješavaju slučaj složenog ubojstva u Požegi. Ubojstvo se opet dogodilo u prirodi, ovoga puta na obroncima Papuka. Planiram napisati dvije zbirke, svaku s po tri novele.
Čitanje online ima svoje prednosti, jer do te literature može doći publika iz čitavog svijeta koja se služi hrvatskim i srodnim jezicima. Da li bi po tvome mišljenju, Ministarstvo kulture i medija trebalo u većoj mjeri podržati objavljivanje književnih djela domaćih pisaca na internetu?
– Objavljivanje na Internetu počelo je još 2001., ja sam te godine objavio dva kratka romana. Tada se činilo da bi to mogao biti trend, jer su neki svjetski pisci postigli veliki uspjeh u takvoj vrsti nakladništva, no u nas to jednostavno nije zaživjelo. Intenzivnije objavljivanje na Internetu donijela je epidemija, u to se uključilo i Ministarstvo kulture i medija. Naravno, uvijek postoji prostor za napredak. U razgovoru s nakladnicima koji se time bave saznao sam kako oni očekuju uključivanje teleoperatera i to već dugo, a ozbiljnije uključivanje nikako da se dogodi.
Koliko si ukupno objavio romana u kojima je inspektor Vidmar glavni junak?
– Do sada sam objavio pet romana u kojima se pojavljuju inspektor Robert Vidmar i policajac u zajednici Mladen Crnković.
Tajne dobrog krimića – što po tebi treba imati dobar kriminalistički roman? Kako uopće naučiti napisati dobar krimić?
– Pisanje krimića uči se kao i svako drugo pisanje – čitanjem. Ključni su likovi, moraju biti zanimljivi čitateljima, to je prvi preduvjet za dobar krimić, a i bilo koju drugu vrstu literature. Posebno je važan glavni lik, istražitelj. Za početak treba riješiti njegov motiv da se bavi istragom. Vidmar je profesionalac, policijski inspektor, on istražuje ubojstva zato što mu je to posao. Pavao Pavličić istrage je povjerio novinaru, uredniku crne kronike, Goran Tribuson privatnom detektivu. Zatim je važna pamet istražitelja. Ne smije čitatelj otkriti ubojicu prije istražitelja, ali on ne smije biti ni prepametan te servirati rješenje tako da čitatelj nije uspio shvatiti kako je do njega došao. Dakle, istražitelj mora biti malo ispred čitatelja. Na kraju treba imati dobar zaplet, istovremeno uzbudljiv i životan. Ima tu i cijeli niz drugih pravila. Jedno od njih je da fabula podnosi jednu, maksimalno dvije slučajnosti. To pravilo ja baš i ne poštujem zbog svog svjetonazora – više vjerujem u slučajnosti, nego u sudbinu.
U tvojim kriminalističkim romanima, likovi su vrlo slojeviti i autentični, kao takvi su inspirativni i za ilustratore, posebno tvoji ženski likovi. Žene u tvojim romanima nisu tipične tradicionalne žene, one su kod tebe dosta emancipirane, odlučne, nezavisne, nekad malo i fatalne, zavodljive, preuzimaju inicijativu..….u ”Putniku kroz vrijeme” uvodiš i lik vrlo sposobne kriminalističke inspektorice koja sa Vidmarom sudjeluje u rješavanju slučaja ubojstva, ali se s njim upušta i u kratkotrajnu ljubavnu aferu. Gdje pronalaziš inspiraciju za ženske likove u svojim romanima?
– Hvala ti na komplimentu. Svi su moji likovi nastali prema stvarnim osobama, s tim da većinu ne poznajem jako dobro, u svojim sam ih romanima oblikovao onako kako ih doživljavam. Pri tome pazim i da se ne prepoznaju. Recimo, Vidmar je inspektor u Odjelu za seksualne i krvne delikte. Policijska uprava požeško-slavonska je mala (na svom području nema granicu, ni autocestu), pa takvog odjela nema.
Ni inspektor Vidmar nije tipičan inspektor – sposoban je u svom poslu, no on je i mladolik i zgodan, čini se popularan kod žena, ali nije tipičan ”macho” muškarac, nego smiren i racionalan. U svakom slučaju se tvoji romani odlikuju sa kompleksnim likovima, koji nadrastaju spolne stereotipe u muško-ženskim odnosima. Takav psihološki zanimljivo nijansiran lik policijskog inspektora dobro bi funkcionirao i na filmu ili u nekoj domaćoj seriji, jesi li razmišljao i o tome?
– Jedna se producentska kuća zainteresirala za serijal, javili su mi se s idejom da napravimo televizijsku seriju. Smjesta sam prihvatio ponudu, napisao scenarij za pilot epizodu koji mi je uredno plaćen, ali projekt, nažalost, nije realiziran. Inspektor Vidmar diplomirao je pravo, u policiji se zaposlio zato što nije uspio naći posao u nekom odvjetničkom uredu; više je lijen, nego smiren; ima bogate roditelje, majka vrši pritisak na njega da se oženi ili barem uđe u ozbiljnu vezu. Ne živi za svoj posao, no u konačnici svaki slučaj riješi što iznenađuje njegovog nadređenog. Nadam se da će u budućnosti zainteresirati nekog drugog producenta.
Kako ti se sviđa surađivati sa hrvatskim likovnjacima? U prekrasnoj slikovnici ”General Kiro miš” surađivao si sa Svjetlanom Junakovićem, planiraš li raditi na još takvih slikovnica koje će biti opremljene ilutracijama domaćih umjetnika, i misliš li da bi Ministarstvo kulture i medija u većoj mjeri trebalo podržati takve projekte kvalitetno ilustrirane književnosti za djecu?
– Ilustracije su poput ekranizacije ili dramatizacije za kazalište, uvijek mi je zanimljivo vidjeti kako autori iz drugih područja umjetničkog djelovanja doživljavaju moje tekstove. Imao sam sreću da su moja djela ilustrirali uistinu sjajni likovni umjetnici, a pri tome mislim i na ovaj naš projekt. Slikovnice su izuzetno važne jer je to prvi susret najmlađih s književnošću, uz to je jednako tako važan doživljaj likovnog djela, odnosno ilustracije. Zato je jako važno da slikovnice budu kvalitetne. Kako je to u nakladničkim okvirima vrlo skup proizvod, Ministarstvo kulture mora se potporama uključiti u njihovu realizaciju.
Da li ti se sviđa kako su umjetnici/e ilustrirali tvog ”Putnika kroz vrijeme” u pratećoj virtualnoj izložbi, koja se može pogledati uz čitanje tvoje novele ( link )?
– Ilustracije su prekrasne, baš su me obradovale. Noveli su dale sasvim novu dimenziju. Nadam se da će ih što više ljudi vidjeti.
Razgovor vodila: Krešimira Gojanović (8. 3. 2022.)
Vrijeme divljine - zapisi iz prirode 
Komentiraj