U starim bajkama i narodnim legendama, šuma je bila simboličko mjesto misterija, kroz koje su razni junaci i junakinje morali proći da bi se suočili sa brojnim izazovima koji su testirali njihove snage i vještine, da bi pobjeđivali prepreke na putu i otkrivali svoju životnu misiju. Često su to bila hrabra, radoznala i pomalo neposlušna djeca, koja su, usprkos upozorenjima odraslih, napustila utabane staze i uronila u nepoznati, tajanstveni prostor ispunjen nagovještajem nesvakidašnjih pustolovina i otkrića. Šuma je tako rastvarala svoj plašt u drevnoj svježini moćnih stabala i mrežolikih krošnji ispunjenih pjevom ptica, šaljući našim junacima iz bajki na put različite životinje poput srndaća, lisica, ali i vukova koji su donosili zavodljivi dah opasnosti kao neukroćena bića divljine.
Životinje u bajkama bile su i simboli čovjekovih nesvjesnih sila, sjenoviti dijelovi instinktivne prirode što ih je potisnuo razvoj moderne civilizacije, one su se ponekad pojavljivale kao čovjekovi duhovni vodiči, ali i iskušenja na putu koja su zahtjevala dublju posvećenost i otkrivanje tajni da se postigne psihološka cjelovitost bića koje vibrira između svjetla i tame, te u igri elemenata spoznaje svoje stvaralačke potencijale – kroz misao, emociju, duh i materiju.
”Vrijeme divljine”, vrijeme kada odlazimo u neku metaforičku mističnu šumu ili na planinu, tako predstavlja i čežnju da se vratimo iskonskoj prirodi, da je kroz posmatranje i bilježenje njezinih transformacija osvijetlimo u stvaralačkom činu, da kroz vlastite ritmove i nesputana osjećanja pronađemo duboke izvore iscjeljujuće inspiracije, te dosegnemo sveobuhvatnije razumijevanje čovjekovog postojanja i novi smisao.
Posebno i u ovim vremenima globalne pandemije koja nas je pogodila u 2020. i 2021. godini, u toj današnjoj realnosti ispunjenoj neizvjesnošću, pojavljuje se više nego ikad prije potreba za kreativnim rješenjima našeg rada, djelovanja i društvenih aktivnosti, kao i potreba da otkrivamo esencijalne vrijednosti ispod površnih privida i da povećamo kvalitetu vlastitog življenja.
Svaki kreativni čin zapravo je napuštanje poznatih puteva, staza prepuna mogućnosti za koje u startu ne znamo kuda će nas odvesti, pa je tako i ova suradnja troje umjetnika (Kovačević, Martinović, Gojanović) na portalu ”Vrijeme divljine – zapisi iz prirode” zamišljena kao kreativno putovanje, unutar kojega ćemo kroz slike i riječi, književnost, likovnost, poeziju, fotografiju i video zapise istraživati transformacije prirode u nama i oko nas – ‘vrijeme divljine’ kao začudnu avanturu spajanja umjetnosti, prirode i katarzične duhovne misterije.
Krešimira Gojanović
Vrijeme divljine - zapisi iz prirode 
Komentiraj